FAQ

Ovakva problematika deklaracije posljedica je europske regulative koju smo dužni poštovati. Ukupna količina magnezij bisglicinata u jednoj kapsuli je 500 mg. Bisglicinat se sastoji od oko 11% magnezija te 89% aminokiseline glicina.

Ako uzmete dnevnu dozu, tri kapsule, uzeli ste 1500 mg magnezij bisglicinata. Takva doza sadrži 189 mg elementarnog magnezija, a 189 mg je pola preporučene dnevne doze. Više od toga nije potrebno unositi dodatkom prehrani jer dio unesete i hranom.

Zašto smo odabrali baš taj spoj magnezija?

Zato što se magnezij iz magnezij bisglicinata resorbira gotovo 80%.  Za usporedbu: u dodacima prehrani s magnezijem najčešće se nalazi magnezij oksid i navodi se da ima 375 mg elementarnog magnezija. To je točno. No, resorbira se samo 4%. Od 375 mg, u tijelo uđe samo 15 mg elementarnog magnezija. Ostatak izađe sa stolicom.

Proteinski shake postao je osnovna ”oprema” za fitnes. Oni koji ga nikad nisu pripremali, a vide da ga drugi koriste, često se srame pitati kako se priprema.

Odgovor je jednostavan.

1. Uzmite proteinski shaker
2. Ulijte u njega 200 do 300 ml vode
3. Dodajte preporučenu porciju proteinskog praha, 30 grama
4. Neki shakeri imaju plastičnu mrežicu ili metalnu kuglicu za bolje miješanje. Stavite je pa ćete morati kraće miješati (tresti)
5. Dobro zatvorite shaker i dobro protresite
6. Proteinski shake spreman je za konzumaciju

Jedna staklena dovoljna je za pripremu 26 proteinskih obroka.

Prema nutritivnim smjernicama, minimalna doza proteina na dan je 0,8 g po kilogramu tjelesne mase. Za nekoga tko ima 70 kilograma, to iznosi 56 grama proteina na dan.

Te se smjernice odnose na zdrave ljude koji imaju sjedilački način života bez ikakve tjelesne aktivnosti. Istraživanja već dugo pokazuju da oni koji počnu vježbati trebaju više proteina, ali ne samo oni. Starije osobe, osobe koje drže  dijetu te one koje su zbog ozljeda prisiljene mirovati trebaju više proteina.

Zbog toga su kanadski i američki nutricionisti 2015. godine preporučili dvostruko više proteina; 1,6 g po kilogramu za osobe koje počnu vježbati, osobe koje idu na dijetu te osobe koje moraju mirovati zbog ozljeda. Za nekoga tko ima 70 kg, to iznosi 102 grama proteina na dan.

_{Izvor: Phillips SM, Chevalier S, Leidy HJ. Protein “requirements” beyond the RDA: implications for optimizing health. Appl Physiol Nutr Metab. 2016}

Veganski protein proizveden je iz slanutka uz minimalnu preradu. Minimalna prerada znači da je protein istovjetan kao protein u slanutku i bez štetnih ili opasnih tvari.

Smiju li ga konzumirati djeca? Smiju. Mi zastupamo tzv. food first pristup prehrani. Prava hrana je prva, a proteini slanutka su rezervna hrana kad nam prava hrana nije pri ruci.

Proteinski shake od slanutka u svakom slučaju bolji je od nezdrave hrane kao što je, primjerice, krafna koja sadrži samo ugljikohidrate i šećere. Proteini slanutka sadrže 70% proteina, 15% zdravih masti (palmitinsku i oleinsku kiselinu sličnu kao maslinovo ulje), 7,5% vlakana i 0% ugljikohidrata. Proteini slanutka sadrže minerale – magnezij, željezo, kalcij i cink.

Zbog toga smatramo da su proteini slanutka rezervna hrana, ali svakako bolja od nezdrave zasoljene ili zašećerene hrane poput štapića ili kroasana punjenog marmeladom.

Najprije da objasnimo zašto nam trebaju proteini.

Dovoljan unos proteina važan je za očuvanje mišićne mase kada moramo ležati ili mirovati. Bez dovoljnog unosa proteina, mišićna masa se brzo gubi, a oporavak je tada puno sporiji.

Kada želimo smršavjeti, ako ne unosimo dovoljno proteina hranom, tijelo troši naše vlastite proteine, odnosno mišiće. Recimo da smo dijetom izgubili 10 kilograma. Uz nedovoljan unos proteina, 7 kg su mišići, a 3 kg čini mast. Uz unos 1,6 g proteina na kilogram tjelesne mase, gubimo 7 kg masti i samo 3 kg mišića.

Kada počnemo vježbati, potrebno nam je najmanje 1,6 g proteina na kilogram tjelesne mase ako želimo izgraditi mišićnu masu.

Stariji ljudi slabije su pokretni, što je posljedica gubitka mišićne mase. Njihovim mišićima također je potrebno 1,6 grama proteina na dan radi očuvanja mišićne mase. A očuvanje mišićne mase znači pokretljivost i samostalnost.

Sada je sljedeće pitanje – možemo li sve potrebne proteine dobiti iz hrane? I samo iz biljne hrane?

Naravno da možemo. Mi preporučujemo što više proteina iz prave hrane. No, za to je potrebno dosta vremena za pripremu hrane.

Ako ujutro stignete pojesti kroasan i popiti kavu, a tijekom dana veganski sendvič, kada mislite unijeti sve potrebne proteine? Obilnim obrokom u 17 sati? Teško. Čak i da uspijete, to nije dobro. Konzumacija proteina treba biti ravnomjerno raspoređena tijekom cijelog dana ako želite očuvati ili izgraditi mišićnu masu.

Proteini slanutka kvalitetan su izvor zdravih proteina koje možete piti tijekom cijelog dana da unos proteina bude ravnomjerno raspoređen.

Biljni proteini imaju slabiji anabolički učinak. Anabolički učinak je djelovanje na izgradnju mišića. Anabolički učinak ovisi o tri faktora:
– Probavljivosti proteina
– Sadržaju esencijalnih aminokiselina
– Sadržaju leucina

Proteini koji se nalaze u biljnoj hrani ne mogu se potpuno probaviti. Prirodna hrana prepreka je probavnim enzimima jer su proteini zarobljeni unutar stanične stijenke biljne stanice. Iz biljne hrane naše tijelo može iskoristiti oko 65 do 85% proteina. Grašak ima 5 grama proteina u 100 g namirnice. Ako želimo da naše tijelo dobije 5 grama proteina iz graška, moramo uzeti približno 130 g graška.

Biljni proteini imaju manje esencijalnih aminokiselina. Dodatni problem je što mahunarkama nedostaje esencijalna aminokiselina lizin, a žitaricama metionin.

Biljni proteini imaju i manji udio leucina, koji je signalna molekula za početak izgradnje mišića.

Kako riješiti te probleme? Prvo, konzumirati više biljne hrane, što smo već pokazali na primjeru graška. Konzumirati biljne proteine u prahu jer je iskoristivost tih proteina slična kao kod proteina životinjskog podrijetla.

Drugo, kombinirati mahunarke i žitarice da dobijemo sve esencijalne aminokiseline.

Treće, konzumirati biljne proteine koji se bolje i lakše probavljaju te koji imaju sve esencijalne aminokiseline i više leucina. Anabolički učinak takvih biljnih proteina jednak je anaboličkom učinku proteina životinjskog podrijetla. Proteini slanutka i proteini soje primjer su takvih biljnih proteina.

U tablici vidimo da protein slanutka ima 8% leucina koji je bitan za izgradnju mišića. Manje nego whey protein, ali značajno više od ostalih biljnih proteina, koji imaju oko 2% leucina.

Ako promatramo samo anabolički učinak, odnosno učinak na izgradnju mišića, onda su životinjski proteini u prednosti. Radi se primarno o dva životinjska proteina – protein sirutke i kazein.

Većina istraživanja o utjecaju životinjskih proteina na izgradnju mišića provedena su s ta dva izolirana proteina mlijeka. Nema istraživanja o anaboličkom utjecaju odreska s krumpirom, govedine s graškom ili jaja sa šunkom. Ne znamo kakav je njihov anabolički učinak.

Istraživanja najčešće uspoređuju izolirane proteine mlijeka i izolirane biljne proteine te njihovo djelovanje na izgradnju mišića kod dvije skupine sportaša. Rezultati tih istraživanja pokazuju da su proteini sirutke najjači anabolik, odnosno, oni najjače izgrađuju mišiće. Proteini soje na drugom su mjestu po anaboličkom učinku. Kazein kao životinjski protein ima slabiji anabolički učinak od proteina soje.

Proteini slanutka inovativni su biljni proteini koji su tek nedavno došli na tržište. Za njih još nemamo podatke o anaboličkom učinku. Prema sadržaju esencijalnih aminokiselina te prema topljivosti u vodi koja govori o dobroj probavljivosti, vjerujemo da je učinak na izgradnju mišića sličan učinku soje.

Ako kvalitetu proteina promatramo kroz nutritivnu vrijednost, onda su izolirani biljni proteini kvalitetniji od izoliranih životinjskih proteina. Za razliku od životinjskih, biljni proteini sadrže dosta vlakana te biljnih ulja, što ih čini potpunijim namirnicama.

_{Izvor: Phillips SM. A brief review of critical processes in exercise-induced muscular hypertrophy. Sports Med. 2014;44 Suppl 1(Suppl 1):S71-S77. doi:10.1007/s40279-014-0152-3}

Protein slanutka.

Tražili smo dvije stvari kod biljnih proteina: dobar okus i puno leucina.

Konačno smo to našli kod proteina slanutka.

Suvremena znanost pretočena je u praksu kod profesionalnih sportaša i izgleda ovako: proteine je potrebno uzimati ravnomjerno tijekom cijelog dana te neposredno prije spavanja.

Ponajprije u hrani, a ako to nije moguće, onda s proteinskim shakeovima.
Vježbanje pokreće složeni mehanizam izgradnje mišića koji kod profesionalnog sportaša traje nekoliko sati, a kod netrenirane osobe i do 20 sati. Tijekom tog razdoblja potrebno je u tijelo unositi proteine da se izgrade mišići.

Prije se vjerovalo da je proteine potrebno unijeti unutar jednog sata nakon vježbanja. Danas znamo da proces sinteze mišića traje puno dulje od jednog sata nakon vježbanja i da tijekom tog procesa tijelo treba proteine.

Trebaju. Posebno stariji ljudi, oni koji započinju dijetu te oni koji moraju mirovati zbog ozljede ili drugog razloga. Kod njih je potrebno očuvati mišićnu masu. Ako ne uzimaju dovoljno proteina, mišićna masa ima vrlo brzo propada.

Da. Danas postoji pojam ”kvalitetno mršavljenje”. Nastojimo što više zadržati mišićnu masu, a izgubiti što više masnog tkiva. Bez dovoljno proteina, nema kvalitetnog mršavljenja.

Naime, kada želimo smršavjeti, ako ne unosimo dovoljno proteina hranom, tijelo troši naše vlastite proteine, odnosno mišiće. Recimo da smo na dijeti izgubili 10 kilograma. Uz nedovoljan unos proteina, 7 kg su mišići, a samo 3 kg mast. Uz unos 1,6 g proteina na kilogram tjelesne mase, gubimo 7 kg masti i samo 3 kg mišića.

Zato što su prošli prekomjernu preradu raznim kemikalijama i otapalima koji unište okus hrane iz koje dolaze. Zato je često okus metalan, kemijski, umjetan. Takvi se proteini smatraju nekvalitetnim proteinima.

Danas je trend da se kod izdvajanja proteina hrana što manje prerađuje sa što manje kemikalija. Nastoje se što više koristiti fizički procesi. Takvi proteini su kvalitetni proteini i oni zadržavaju okus i teksturu hrane iz koje su došli. Kvalitetan whey protein ima okus i teksturu mlijeka u prahu. Proteini slanutka imaju blagi okus slanutka te stvaraju gel u vodi kao što to radi prirodni slanutak.

Ukratko, kvalitetni proteini nemaju umjetan, metalni okus.

Koriste se steviol glikozid i eritritol. To su zaslađivači koji nemaju lošu reputaciju da izazivaju oštećenja organizma ili tumore, kao što je dokazano za druge zaslađivače.

Steviol glikozid je tvar izolirana uz biljke stevije te je 300 puta slađa od šećera. Eritritol je vrsta šećernog alkohola koji je za trećinu slabije sladak od pravog šećera. Potpuno je bezopasan za organizam, osim ako ga se previše konzumira – u tom slučaju može izazvati proljev jer navlači vodu u crijevo.